Jahačeva prirodna pomagala

Čim sjednemo na konja šaljemo mu signale svojim tijelom. To činimo pomoću sjedišta, nogu i ruku, a nazivamo ih jahačeva prirodna pomagala. Ona se međusobno nadopunjuju i omogućuju jasnu komunikaciju između jahača i konja. Ako se pravilno koriste, mogu postati vrlo nježna i praktički nevidljiva promatraču. Jahanje tada postaje prava umjetnost. Međutim, kada se prirodna pomagala koriste nepravilno i komunikacija je nejasna, jahanje može postati prava bitka.

Tijelo konja sposobno je osjetiti i najmanji pritisak, zbog čega je iznimno osjetljiv na naše znakove. On osjeća svaku vibraciju dizgina, svaki nježan pritisak nogom i svaki prijenos težine, a ipak postoji veliki broj konja koji postanu potpuno gluhi na znakove jahača. Neosjetljivost često znači da jahač ne koristi pravilno pomagala, što konja zbunjuje i zbog toga će naučiti ignorirati znakove koje mu dajemo.

Sjedište je najvažnije

Pravilna upotreba sjedišta je glavno sredstvo komunikacije, a noge i dizgini služe kao podrška i nadogradnja signala. Tijekom prvih sati škole jahanja, jahač pokušava održati ravnotežu, zbog čega napinje više mišića nego što je potrebno. S vremenom nauči opustiti većinu mišića, a može ih aktivirati po potrebi. Jahač tako dobiva kontrolu nad svojim sjedištem, što mu donosi ravnotežu. Ako se na početku učenja jahanja ne posveti dovoljno vremena osnovama, jahač nikada neće razviti nezavisno sjedište. Taj nedostatak nadomješta jačom uporabom dizgina i nogu, zbog toga će konj s vremenom naučiti potpuno zanemariti znakove sjedišta, budući da su zbunjujući i nedosljedni.

Noge

Neovisna uporaba nogu podrška je pravilnom korištenju sjedišta. Jahač mora znati dati konju signal nogom, bez utjecaja na svoje sjedište. To može učiniti, ako mišiće u nogama ne zateže bez potrebe. Noge moraju biti opuštene i jahač ih treba aktivirati samo po potrebi. Kada su mišići konstantno napeti, ne možemo učiniti precizne pokrete, što znači da su naši signali nejasni. S vremenom, konj nauči ignorirati znakove koje dajemo listom, što dovodi do toga da jahač mora upotrijebiti petu, kojom može jače dati znak. Ako dođe do toga da konja možemo potjerati u kas jedino ako upotijebimo petu, znamo da smo naišli na problem. Tada se moramo vratiti na osnove i naučiti jahati s opuštenim nogama, koje možemo precizno koristiti.

Dizgine

Komunikacija između jahačeve ruke i glave konja mora biti izuzetno nježna. Konj osjeća i najmanji pomak jahačeve ruke, pogotovo ako koristi žvalu. Ako je konj pravilno ujahan, jahač može kontrolirati smjer i brzinu kretanja isključivo sa sjedištem i nogama, a svrha dizgina je samo usavršavanje položaja tijela konja i poslušnosti. Prekomjerna upotreba dizgina ima negativne posljedice na cijelo tijelo konja. Kao odgovor na prekomjerni pritisak jahačevih ruku, konj će zategnuti mišiće zatiljka i gornje mišiće vrata, to će onemogućiti opušteno gibanje i stvarati će napetost. Konji koji se jašu s prejakom rukom ne mogu se kretati u naslonu i često imaju probleme s leđima. Neki konji na prejaku ruku reagiraju tako da se počnu naslanjati na dizgine, pri tome jahač ima osjećaj da u rukama nosi cijelu težinu glave konja. Kada se konj oslonja na dizgine, njegovo težište se pomakne naprijed, što dodatno opterećuje prednji dio tijela i spriječava pravilno aktiviranje stražnjih nogu. U tim slučajevima potrebno je vratiti se osnovama i naučiti konja kako reagirati na sjedište i noge.

Pri ispravnom korištenju jahačevih prirodnih pomagala, bitno je da posvetimo dovoljno vremena učenju osnova. Svako toliko provjerimo koliko dobro se naš konj odazivana sjedište. Pokušajte popustiti dizgine i jašite samo sa sjedištem i nogama. Odaziva li se? Ako je odgovor ne, najbolje je vratiti se nekoliko koraka unatrag i poboljšati osnove. Ne zaboravimo da u jahanju uvijek ima mjesta za napredak.

Autor: Katja Porenta, EEBW

Više o autoru