Prikupljenost

Prikupljenost

Unatoč činjenici da konj nije na ovome svijetu da bi nosio teret, zbog svoje specifične anatomske strukture on može nositi jahača. Ako želimo da jahanjem ne ostavljamo posljedice i sačuvamo zdravlje našeg konja, potrebno ga je naučiti kako da se suoči s dodatnim opterećenjem na zdrav način. To se zove učenje prikupljenog gibanja.


Konj u prirodi i pod jahačem

Konj prirodno nosi veći dio svoje težine na prednjim nogama, koji djeluju kao potporni stupovi. Stražnje noge nose manje težine i služe kao motor koji omogućuje konju brz bijeg od grabežljivaca. Taj sistem funkcionira sve dok jahač ne sjedne na konja i podvrgne ga svojim zahtjevima. Dodatna težina i dodatno opterećenje, s kojima se konj pod sedlom susreće, uskoro postaju previše za prednje noge koje su slabije od zadnjih. Ako konj pod jahačem nosi većinu težine na prednjim nogama, onda nepravilno koristi leđa, što na kraju dovodi do bolova i ozljeda. Pošto su stražnje noge mnogo snažnije, moramo naučiti konja kako da rasporedi težinu pod jahačem tako da više angažira stražnje noge i rastereti prednje. Kada se konj pod jahačem kreće tako da nosi veliki dio težine na stražnjim nogama, kažemo da je konj prikupljen. Ovakav oblik kretanja mu na duge staze omogućava zdrav rad pod jahačem, bez obzira na disciplinu. Konji koji se znaju pravilno kretati pod jahačem su manje osjetljivi na ozljede i mogu uživati u dužoj karijeri.


Prijenos težine na stražnje noge

Konj na stražnjim nogama

Težište konja se, zbog njegove teške glave i vrata, nalazi na prednjem dijelu trupa, malo iza laktova. Ako želi prenijeti više težine na stražnje noge, mora ih približiti centru težišta tj. pod trup. To čini tako da podvije zdjelicu. Budući da je zdjelica pričvršćena na kralježnicu, cijela leđa bi također trebala biti uključena u podvijanje zdjelice. Leđa konja se u cjelosti mogu istegnuti, što ih čini ulegnutim, ali mogu se i saviti, što ih čini zaobljenim. Ako konj želi podviti zdjelicu, leđa mora saviti tj. podići. Pri prenosu težine na stražnje noge, konj mora podići leđa tako da može podviti zdjelicu i postaviti stražnje noge ispod svog tijela. Takvo gibanje štiti leđa, rasterećuje prednje i angažira stražnje noge - konj se kreće prikupljeno. Što više težine nose stražnje noge, to je veći stupanj prikupljenosti. Vrhunac prikupljenosti je levada, gdje se sva težina prenosi na stražnje noge i prednje noge su oslobođene u tolikoj mjeri da se podižu sa tla.


Uloga mišića

mišići konja

Mišići koji djeluju na leđa konja mogu se podijeliti u dvije skupine. Prvoj skupini pripadaju mišići iznad kralježnice, odnosno dugi leđni mišić i mišići gornjeg dijela vrata. Kada se ti mišići stežu, leđa su ispružena i udubljena, a glava je visoko podignuta. Druga skupina uključuje mišiće ispod kralježnice, odnosno trbušne mišiće, duboke slabinske mišiće i duboke mišiće pod bazom vrata. Te mišiće često nazivamo mišićima centra. Kada je ova grupa mišića aktivna, leđa su zaobljena. Tijekom jahanja želimo aktivirati donju mišićnu skupinu, dok gornja ne smije biti napeta. Prikupljeno gibanje je iznimno teško i zahtijeva dobru ravnotežu i snažne mišiće. Prije nego što to tražimo od konja, moramo ojačati mišiće centra. To možemo učiniti različitim vježbama. Na tlu ih možemo jačanjati izvođenjem vježbi s mrkvom i pravilnim lonžiranjem, a u sedlu ih možemo ojačati s čestim prijelazima, promjenama ritma, jahanjem preko kavaleta i slično.



Autor: Katja Porenta, EEBW

Više o autoru