Terapija konjem

Terapija pomoću konja - drugi dio

Da bi saznali nešto više o terapijama pomoću konja - tko ih sve provodi te kako funkcionira sustav provođenja terapija u Hrvatskoj, upitali smo Mirjanu Stojnović mag. log., terapeutkinju za izvođenje terapije pomoću konja, voditelja sportsko-rekreativnih aktivnosti osoba s invaliditetom i predsjednicu HSIPK (Hrvatskog saveza za intervencije pomoću konja)


Tko je osposobljen za vođenje terapija, a tko terapijskog jahanja?

Terapije u pravom smisli riječi mogu jedino provoditi osobe akademskog obrazovanja medicinsko-pedagoško- rehabilitacijskih struka koje su se dodatno educirale za terapeute za izvođenje terapije pomoću konja. Trenutno je u RH petnaestak takvih osoba od kojih je desetak hipoterapeuta i pet terapeuta za TPK (terapije pomoću konja), s time da su dvije osobe još u sustavu edukacije. Svi oni su dodatnu izobrazbu završili u Sloveniji. Terapijsko jahanje provode osobe sa srednjim (četverogodišnjim ili petogodišnjim) obrazovanjem koje su dodatno završile programe osposobljavanja.


Terapija konjem

Postoji li edukacija za terapeuta pomoću konja u RH?

RH se nalazi u jednoj specifičnoj situaciji obzirom da već duži niz godina ne postoji nikakva formalna edukacija niti osposobljavanje. Zato ne čudi činjenica da su se ljudi snalazili na različite načine i odlazili po znanje van RH. 2015. godine tim stručnih ljudi pokrenuo je promjene vezane za razvoj cjelokupnog područja, od uvođenja novog nazivlja i podjele područja, izrade standarda koji će biti usklađeni prema europskim normama, a isto tako i izobrazbu kadrova. Više od tri godine radimo na novim programima izobrazbe u suradnji s drugim relevantnim subjektima. Nažalost to su procesi koji jako dugo traju. Ono što je važno je činjenica da je pri izradi programa Edukacijsko rehabilitacijski fakultet u Zagrebu zauzeo važno mjesto i da ćemo nakon dugo vremena imati stručne i kvalitetne programe koji će biti „proizvod Hrvatskih stručnjaka“, što je jedini ispravan put. Vjerujem da će programi uskoro doživjeti svoju verifikaciju i uskoro krenuti u praksu.


Kako je u Republici Hrvatskoj organizirano provođenje terapija pomoću konja/ terapijsko jahanje?

Nažalost, ni tu situacija nije zadovoljavajuća. Imamo udruga koje jako dobro rade i maksimalno poštuju principe stručnosti dok imamo i one koje nemaju educiran kadar, a navodno nude struku. Imamo udruga koje nisu članice niti jednog saveza pa ne postoji mogućnost da ih se koliko toliko kontrolira. Savez za svoje članice nema dovoljno sredstava za šire djelovanje i veću potporu. Osobno mislim da udruge ne surađuju dovoljno što je s jedne strane rezultat teritorijalne udaljenosti, a s druge činjenica da svaka udruga brine za sebe kako će preživjeti.


Terapija konjem

Koje su krovne organizacije vezane uz terapije i aktivnosti pomoću konja?

U RH postoje tri saveza vezana za ovo područje, a to su Hrvatski savez za terapijsko jahanje (HSTJ), Hrvatski konjički savez osoba s invaliditetom (HKSOI) te Hrvatski savez za intervencije pomoću konja (HS IPK). Hrvatski savez za terapijsko jahanje nudi stari sustav funkcioniranja dok Hrvatski konjički savez osoba s invaliditetom razvija sport i sportska dostignuća. Jedina krovna organizacija koja je prihvatila, odnosno uvela nove podjele i nazivlje u razvoj područja terapija i aktivnosti pomoću konja je Hrvatski savez za intervencije pomoću konja sa sjedištem u Rijeci. Savez danas broji jedanaest članica, a osnovan je s ciljem da riješi dugogodišnje tapkanje na mjestu i dileme što je stvarno stručan terapeutski rad, a što jednokratno osposobljavanje. Savez se zalaže za kvalitetu usluga, a ne kvantitetu. Aktivnosti saveza usmjerene su i na izradu programa izobrazbe kadrova u području intervencija pomoću konja te izradu standarda usluga koje pružamo svojim korisnicima. Sve zainteresirane i one koji poštuju stručan rad pozivamo da se jave u HS IPK na intervencijepomocukonja@gmail.com ili telefonom na 098 674 897.


Je li poznato koliko je korisnika terapija i koliko ljudi ih provodi?

HS IPK je prije dvije godine prikupljao podatke na nivou svojih članica. Prema tim podacima u 2016. godini bilo je evidentirano 496 korisnika, 20-tak osoba je bilo zaposleno u udrugama, a još toliko ih je radilo bez naknade. Sudjelovalo je i 400 volontera. Kako bi se održala kvaliteta usluge preporučljivo je da se stručni timovi čim manje mijenjaju, a kako bi se to ostvarilo trebalo bi razmišljati u pravcu institucionalizacije programa čiji će barem hladni pogon financirati gradovi, općine i županije (2/3) te ministarstvo socijalne politike (1/3).


Kakva je slika terapija pomoću konja u inozemstvu te kako je organizirano provođenje?

Do sada sam imala priliku osobno se upoznati sa modelima rada nekoliko susjednih zemalja kao što su Mađarska, Slovenija, Srbija i Švedska. Kao primjer dobre prakse istaknula bih rad kolega u Sloveniji koji su po pitanju razvoja struke vezane uz područje intervencija otišli veoma daleko i trenutno su najjači u ovom dijelu Europe.


Zahvaljujemo gospođi Stojnović na svim informacijama o provođenju terapija pomoću konja na našim prostorima. Nadamo se da će vam ovaj članak biti interesantan te dati odgovore na bar neka pitanja, ako ste potencijalan korisnik sličnih terapija, a i ako planirate ili već provodite terapije pomoću konja.


Autor: Melita Majhut, dr. med. vet.