Učenje rada na lonži

Rad na lonži jedan je od neizostavnih segmenata treniranja konja, njime konj razvija snagu i ravnotežu koji su mu potrebni za rad pod jahačem. Lonžiranje ima pozitivan učinak na tijelo jedino kada ga pravilno izvodimo, zato je bitno da konja naučimo ispravnom gibanju na kružnici.

Rad na tlu

Kada započnemo s učenjem lonžiranja moramo biti svjesni da je konju kretanje po ravnoj liniji mnogo prirodnije od kretanja na krugu. Kretanje po kružnici vrlo je zahtjevno, stoga moramo konja prvo naučiti kako se nositi s takvim gibanjem na zdrav način. To možemo najlakše učiniti tako da konja prvo upoznamo s radom na tlu. Za razliku od rada na lonži, pri radu na tlu stojimo bliže konju, što znači da nam je lakše pokazati mu što od njega želimo. Najosnovniji rad na tlu, kao što je vođenje na povodcu, konja uči kako prepoznati naš govor tijela. Kada postignemo poslušnost i kontrolu s vođenjem na povodcu možemo započeti s jednostavnim vježbama kako bismo razvili njegovu ravnotežu i snagu. Bitno je da je konj tada potpuno opušten, pošto će tako najlakše naučiti nove stvari. Kada radimo na krugu, možemo ostati u istom položaju kao kod vođenja na povodcu ili se možemo postaviti ispred konja i hodati unatrag, na taj način promatramo gibanje cijelog tijela.

Započnemo tako da konja prvo vodimo u velikom krugu kojeg postepeno smanjujemo. Kada se konj giba u krugu, njegova kralježnica mora biti jednakomjerno savijena na kružnici, a sve noge moraju stupati u smjeru luka. Stražnje noge moraju stoga stupati u istoj liniji kao otisci prednjih nogu. Većina konja se suočava s kretanjem na kružnici tako da stavlja svoju unutarnju zadnju nogu prema unutrašnjosti kruga, čime izbjegava savijanje kralježnice. Koristeći bič, koji koristimo isključivo kao produžetak naše ruke, zamolimo konja da stavi unutrašnju stražnju nogu u istu liniju kao i prednju nogu. Pazimo da se ramena kreću uz krug i ne bježe unutar ili izvan kružnice. Tek nakon što konj savlada kretanje duž kruga s pravilno savijenom kralježnicom i jednakomjernim opterećenjem svih nogu, možemo početi razmišljati o lonžiranju.

Počeci rada na lonži

U početku se konj, dok traži ravnotežu, snažno oslanja na naš govor tijela, zbog čega će mu biti otežan prijelaz s rada na tlu na rad na lonži. Bit će lakše ako prijelaz napravimo postepeno, tako da konja polako šaljemo dalje od sebe. Možemo započeti s pozicijom rada na tlu i zatražiti od konja da se pomakne malo dalje od nas nego što je navikao, a njegov način kretanja mora ostati nepromijenjen. Naše tijelo još uvijek se kreće u krug, baš kao i konjevo, samo što je naša kružnica nešto manja. Slanjem konja dalje od nas, naš krug se smanjuje sve dok ne postignemo standardnu poziciju za lonžiranje. Bitno je da konj zadrži isto kretnje. Njegovo tijelo mora i dalje biti ravnomjerno savijeno, a prednje i zadnje noge moraju i dalje stupati po istoj kružnici. Ako konj u međuvremenu izgubi pravilno gibanje, vraćamo se korak unazad i ponovno smanjimo udaljenost između sebe i konja. Najprije savladamo učenje rada na lonži u hodu, a nakon toga prelazimo u kas i galop. Pritom pazimo da ne radimo u kasu i galopu na premaloj kružnici, te da je kretanje uravnoteženo čak i kada se konj brže kreće.

Ne zaboravite da je pravilno lonžiranje za konja teško, stoga nemojte pretjerivati. Za početak je deset minuta rada sasvim dovoljno, s time da je pametno u rad uključiti i čestu promjenu smjera te česte prijelaze iz jednog gibanja u drugo, kako bi rad na lonži učinili zanimljivim. Postepeno možemo vrijeme lonžiranja produžiti na pola sata, s time da konju dajemo dovoljno pauza kako bi odmorio mišiće. Lonžiranje možemo razdijeliti na više kraćih intervala, između kojih iskoristimo vrijeme za rad na tlu. Ne zaboravimo da je kvaliteta važnija od količine lonžiranja. Stoga će konju na lonži više koristiti deset minuta pravilnog rada nego pola sata neuravnoteženog gibanja.

Autor: Katja Porenta, EEBW