konji-na-bilima

Konji na Bilima

Za konje na Bilima saznala sam preko istoimene facebook stranice početkom 2019. Odmah su me se dojmile prelijepe fotografije slobodnih konja i postovi koji su govorili o inicijativi grupice ljudi koja se o njima brine. Bile ili Bili su planine iznad Mostara te im nadmorska visina doseže malo manje od 1200m (Velike Bile). Tijekom rata 90-ih godina nekolicina ljudi iz okolnih mjesta pustila je 9 konja na taj prostrani krški krajolik kao alternativno riješenje umjesto mesnice. Tijekom godina broj konja se povećavao, ali ne predrastično brzo budući da na Bilima također borave i vukovi. Danas na Bilima živi oko 200 konja bosansko brdskog tipa kojima su potrebni voda, sol, sijeno tijekom snježnih zimskih mjeseci i veterinarska pomoć u slučaju ozljeda, a vrijedna ekipa brine se o svemu tome... Sagradili su nekoliko betonskih pojila budući da su ljeta sušna te


konji-na-bilima1

hranilice u kojima konjima ostavljaju sijeno tijekom snježnih zimskih mjeseci, redovito im donose sol i saniraju ozljede od vučjih napada i bodljikave žice, s kojim vikendaši nažalost imaju ograđene vrtove. Vrijedna ekipa organizira i posjete konjima tijekom kojih s posjetiteljima obilaze konje, pričaju njihove priče i odgovaraju na razna pitanja.


Tako sam se i ja uputila sredinom jeseni u posjetu konjima. S obzirom da se bavim pristupom koji se zasniva na komunikaciji i metodama bliskim prirodi konja željela sam provesti neko vrijeme sa slobodnim konjima koji se sami brinu o sebi i svom opstanku, koji žive u prirodno formiranim krdima i rade sve ono što konji već milijunima godina rade, kako bi ih bolje razumijela. Zanimale su me njihove interakcije, govor tijela i ponašanje u krdu, načini komunikacije među njima i još puno toga. A da ne pričam o snu jedne djevojčice zaljubljene u konje koja je još uvijek vrlo živa u meni da boravi sa slobodnim konjima i bude dio njihovog krda. Da li mi se to sve ostvarilo? Možete se kladiti da je i još puno više od toga, ljepše nego što sam ikada zamišljala... Tijekom posjeta promatrala sam 3 krda. Sa dva krda provela sam jutro i dopodne na Malim Bilima i imala zanimljivu interakciju sa jednom vrlo znatiželjnom mladom kobilicom.


konji-na-bilima2

Fotografirao Marijo Bošnjak


Iako su konji naviknuti na prisustvo ljudi većini je bilo dovoljno da me samo dođu ponjuškati, neki nisu pokazali nikakav interes, a ždrijebad se držala po strani blizu svojih starijih braće i sestara, mama, teta... iako su poneki “izgarali” od znatiželje, rijetki su se usudili prići sasvim blizu.


konji-na-bilima3

Fotografirao Marijo Bošnjak


konji-na-bilima3b

Krdo na Malim Bilima i uspon prema Velikim Bilima u pozadini


Bilo mi je jako lijepo i zanimljivo sa dva krda na Malim Bilima, ali pravu čaroliju doživjela sam od trenutka kad sam na obroncima Velikih Bila ugledala sitne siluete konja. Budući da sam imala vremena krenula sam se penjati. Trebalo mi je neko vrijeme dok se nisam sjetila da se puno lakše penjati prateći konjske puteve nego izmišljajući moje vlastite.


konji-na-bilima4

Par puta sam pogledala prema vrhu i vidjela krdo koje je iz veličine mrava došlo na veličinu muhe, još uvijek su bili daleko i primijetili su me, svaki put kad bih prevalila značajniji dio puta više ih nisam vidjela. Nakon nekoliko kraćih stanki i malo više od sata došla sam na vrh, sva uzbuđena, “evo me napokon, sad ću ih vidjeti” mislila sam si, ali od svog tog silnog prostanstva, konja nigdje na vidiku. Okrenula sam se oko svoje osi i upila ljepotu koja me okruživala, uslikala sam nekoliko fotki i shvatila da je ovdje gore puno prostranije nego sam zamišljala penjući se i da možda ipak danas neću pronaći to krdo za kojim sam krenula. Ali nisam se dala pokolebati svojim vlastitim mislima nego sam odlučila poslušati intuiciju (“i tako je ona više nego potrebna u radu s konjima i godine rada na tome sigurno nisu bile uzalud” mislila sam si ohrabrujući samu sebe). Okrijepila sam se i krenula desno prema suncu koje je upravo isijavalo kroz oblake i bacalo dugački snop svjetlosti po nijansama zelene, žućkaste i plave dokle god ti pogled seže.


konji-na-bilima5

I nakon nekog vremena, ne znam točno koliko jer sam od ljepote izgubila pojam o vremenu, ugledala sam siluete koje sam tražila i oni su vidjeli mene.


konji-na-bilima6

I dok su se do tada stalno odmicali od mene (ili sam ja to samo tako protumačila) ovaj put su krenuli ravno prema meni. Sivi pastuh i “njegova” kobila prvi, pa onda i svi ostali.


Dok sam pretraživala fotografije na facebooku, prije dolaska na Bile, moju pažnju je zaokupio jedan konj, njegovo lice i pogled koji su me podsjećali na posebnog prijatelja koji me naučio puno o strpljenju i promjenama. A sada na toj prekrasnoj planini on je išao ravno prema meni, s punom pažnjom i znatiželjom na licu. Osjetila sam ju ravno u srcu i suze su mi potekle niz obraze. Taj konj je zapravo bio kobila, došla se pomaziti i neko vrijeme me pratila i pasla kraj mene pa se na kraju pridružila rutini svoga krda.


konji-na-bilima7

Provela sam najljepše vrijeme gledajući ih sve kako pasu, ždrijebad kako se igra, intervenciju starije sestre i zamjenu straže nad najmlađima. Gledala sam sivog pastuha i njegovu glavnu kobilu kako pasu u paru odvojeni od svih. Bila sam bosih nogu, sjedila na vrhu obronka, na suncu i promatrala. Naučila sam puno, puno više nego sam mislila da hoću, doživjela sam jedne od najljepših trenutaka u životu, sama s konjima.


Sve to potaknulo me da osmislim edukativno predavanje pod nazivom “Priroda konja” pomoću kojeg želim približiti stvarnu prirodu konja svima koji ih žele bolje razumijeti. Na Bile ću se sigurno vratiti s proljećem da ponovno upijem tu ljepotu i mir, uživam u društvu slobodnih konja i nastavim sa pruočavanjem. Za mene postoje puno rajskih mjesta na ovome svijetu, jedno od njih je na Bilima, zbog toga što su tamo konji.


konji-na-bilima8

Krdo na Velikim Bilima



Maja Živanović, Projekt Jednorog

Facebook “Konji na Bilima”

Više o predavanju “Priroda konja” možete pročitati ovdje: https://www.facebook.com/events/591984621534171/

Predavanje je dobrotvornog karaktera i sav prihod od kotizacija namijenjen je kupnji sijena za konje na Bilima kako bi lakše prebrodili zimu i razdoblje snijega.