Najzanimljivija banda kopitara nalazi se na Brijunima

Bio je krasan jesenski dan kad smo preplovili Fažanski kanal i našli se na kopnu Velikog Brijuna. Tamo nas je dočekala nasmijana veterinarka Sanja Filipović-Čugura s kojom smo krenuli putem Safari parka. Cilj našeg posjeta bio je upoznati se s kopitarima Nacionalnog parka Brijuni i saznati što više o njihovim precima te sadašnjem životnom stilu.

Čim smo prošli kroz vrata Safari parka, prema nama su dotrčali simpatični šetlandski poniji. Zanimljivo je bilo vidjeti da s veseljem dotrče do veterinara, a tajnu smo uskoro otkrili i zapravo je vrlo jednostavna - oni se obožavaju češkati! Saznali smo da su to potomci šetlandskih ponija koji su stigli kao dar Josipu Brozu Titu od britanske kraljice Elizabete II, 70ih godina prošlog stoljeća. Drugi dio njenog poklona bila je kočija Victory, a mi se pitamo da li se očekivalo od ponija da je vuku? Trenutno krdo ponija čine Šarko, Šara, Zdravko, Megi, Mala i najstariji član Guliver, koji je ove godine napunio dvadestu. U njihovu bandu se uključila i kobila Kirija, pasmine hrvatski toplokrvnjak, koja je naknadno došla na Brijune.

Najstariji šetlandski poni, Guliver

Uskoro su nam se pridružile znatiželjne zebre, koje žive u istom prostoru kao i poniji, a njihov motiv za dolazak k nama bila je isključivo potraga za mrkvama i jabukama. Stepske zebre bile su poklon dugogodišnjeg predsjednika Gvineje Sékou Touréa i odlično su se aklimatizirale u svojem novom okolišu. Zanimljiv podatak je da se u zatočeništvu pare u normalnim ciklusima i redovito dobivaju potomke, dok im trenutno u prirodnom habitatu prijeti status ugrožene vrste. U Safari parku rodi se najmanje jedno ždrijebe zebre godišnje. Prema riječima veterinarke one nisu toliko privržene čovjeku i drže distancu, ali dobro se slažu s ostalim životinjama. I to nas je dovelo do slijedećeg pitanja – Da li dolazi do križanja između zebri i ponija? Odgovor je iznenađujuć, iako je poznato da to nije rijetkost, do sada u Safari parku nije bilo primjera rađanja zebroida – hibrida između zebre i drugih kopitara.

Daljnjom šetnjom kroz park vidjeli smo ljamu koja je pratila zebre kao svoju obitelj i naknadno smo saznali da je zbog toga dobila nadimak „baby-sitter“ (dadilja). U prostoru s ponijima, Kirijom, ljamom i zebrama živi i nekoliko indijskih goveda - zebua.

Preko puta nalazi se drugi ograđeni prostor u kojem žive istarski magarci s istarskim govedom i ponekim zebuom. Magarci su stigli kao dio etno parka koji je bio otvoren 2008. godine s ciljem popularizacije i edukacije o izvornim istarskim pasminama, a s njima su stigli i boškarini (istarsko govedo), istarske ovce i koze. Nije dugo potrajalo i već su nam se približili magarčići u potrazi za poslasticama i češkanjem.

Kao vlasnici konja uvijek nas zanimaju i oni praktični podatci – hrana, nastambe, kopita i zdravlje! Što se hrane tiče svi imaju sijeno 24 sata na dan, u obliku velikih roto bala, koje se ubace u drvene jasle pod nadstrešnicom. Ta nadstrešnica je dovoljno velika da se pod njom skriju i u času vremenskih nepogoda, a imaju i posebne nastambe tome namijenjene. Iako, kako smo saznali, kiša i vjetar im ne smetaju i uglavnom borave vani, bez obzira na vremenske prilike. Unatoč tome, uskoro im stižu nove nastambe za dolazeću zimu.

Primjetili smo da su kopita u dobrom stanju, pa nas je zanimalo kako ih održavaju. Na to se veterinarka nasmijala i rekla da je jako rijetko potreban dolazak kovača pošto se kopita sama troše, ipak je to istarsko tlo, a i dnevno dosta prehodaju.

S tolikim brojem životinja u parku, za očekivati je poneki zdravstveni problem, iako do sada nije bilo većih poteškoća. Istaknimo da je velika prednost sama lokacija parka – otok, koji pruža izoliranost i time zaštitu od zaraznih bolesti koje sezonski haraju na kopnu. Napomenula je i važnost timskog rada, dobrog odnosa sa životinjama i poznavanje pojedine vrste - to su glavni elementi koji osiguravaju njihovo dobro zdravstveno stanje.

Nakon zanimljivog obilaska parka, češkanja životinjica i ugodnog razgovora sa Sanjom, puni dojmova zaputili smo se nazad na kopno. I dok valovi šume i Brijuni se postepeno smanjuju na obzoru već planiramo kako ćemo ponovo posjetiti tu zanimljivu bandu kopitara i vidjeti njihove nove nastambe.

Autor: Sara Lolić, dr. vet. med.

Više o autoru