Dnevnik jedne mame

Kako prepoznati ljubitelja konja od najranije dobi?
Sve naravno započinje bez upozorenja.

Vaša slatka djevojčica iznenada zanemaruje Barbie i pokazuje sve više zanimanja za lutkinog konjića. Skupocjene haljinice koristi da ga pokrije da se ne prehladi ili za prijekopotrebne obloge nakon „utrka“ zbog kojih baterije kupujete svaki drugi dan. Češlja mu sjajnu grivu, upliće rep, lašti mu sedlo, tiho mu nešto govori. (*vidi dolje)

Nakon izvjesnog vremena se čudom pojavljuje žuti plišani konj za ljuljanje, jer je baš on bio tajna želja napisana Djedu Mrazu. Vaša slatka djevojčica se zamišljeno ljulja i nešto mu šapuće. (**vidi dolje opet)

Kao korak broj tri najčešći pokazatelj je čeznutljivi pogled s prekrasnog vranca na karuselu/ ringišpilu. Vaša ljubimica tvrdoglavo odbija sjesti u bundevu, kočiju ili na kokoš. Drži mu se za uši i nešto pjevuši. (***naravno, vidi dolje)

Naravno na prvoj farmi koja vam se kasnije nađe na putu, odlazi ravno konjima i traži da sjedne na jednog. I dok vlasnik uzdama pridržava konja, vi shvaćate da se vaša samozatajna Godiva drži sasvim prirodno i bez straha.

Vremenom po kući pronalazite knjige poput Black Beauty, od džeparca vaša mala kupuje enciklopedije o konjima, a zidove ukrašava ne teenagerskim zvijezdama nego posterima s ovim plahim životinjama. Sada je već redovito vodite na satove jahanja za što naravno, mora imati odgovarajuću opremu.

A onda: „Shazam!“ pojavi se taj jedan specijalni Pegaz koji odabere nju. Zatim vas sve omađija tim očima punim kozmičkog tajanstva i magičnih nebula, tom tišinom u galopu. I gotovi ste. Zauvijek.

Zato razmislite dobro: Barbie ili konjić- pitanje je tada.

Tumač za roditelje:
*1 „I onda ces ti jednog dana polasti i biti životan...“
**2 „Điha điha konjiću, plan smisliću“
***3 „Jurit ćemo šumskim drumovima“

Autor: Ana Fleischer