Blatnjav konj, sretan konj

Ovaj izraz poznat je svakom ljubitelju konja, koliko god neobično zvučao. Dok slučajni prolaznik može olako poistovjetiti blatnjavog sa zanemarenim konjem, to je često daleko od istine. Konji su stvoreni za cjelodnevno gibanje razgibanim terenima, u potrazi za hranom, vodom i mjestom za odmor. Sigurno sada zamišljate prostrane stepe i savane kojima galopira cijelo krdo, zatim dolaze do jezerca iz kojeg svi piju i valjaju se u njemu, nakon čega spokojno odmaraju i grickaju travicu. Ovakav scenarij, takvu slobodu, svaki bi konj izabrao rađe nego ono što mu je tradicionalno namjenjeno - kao životinji za rad i sport. Baš je iz tog razloga cilj humanog smještaja za konje ponuditi prostor u kojem se mogu kretati na slobodi i u društvu 24 sata na dan.

Mogli bi reći da smo u prošlo stoljeće dojahali na leđima konja, a onda smo ga zamjenili strojevima zbog kojih se njegova uloga u društvu smanjila, te uglavnom svela na našu razonodu – jahanje za rekreaciju i sport. Unatoč svoj tehnologiji i napretku u 21. stoljeću većina konja i dalje živi u boksevima, dobiva hranu u obrocima („doručak/ručak/večera“) i izlazi u ispuste na par sati dnevno, često bez društva drugih konja. Većina vlasnika želi najbolje za svoje konje, puno ulažu u njih i brinu se o njima na način na koji su naučili od svoje okoline, stoga i dalje misle da je takav način držanja optimalan. Problem je i u tome što smo toliko navikli gledati konje u boksevima da smo to prihvatili kao normalno. A onda je došao COVID-19 i svima nam se svakodnevnica okrenula naopačke, odjednom smo i mi izgubili svoju slobodu, neki su proveli po dva i više tjedana samoizolacije unutar četiri zida, polako smo shvatili da „zatočeništvo“ ima ogromne posljedice na naše fizičko i mentalno zdravlje i svi smo krenuli njurgati i protiviti se. A sada se vratimo opet na pomisao o konju u boksu.

Na sreću sve je više informacija dostupnih o promatranjima dinamike konja u divljini. Tako i u našoj blizini možete posjetiti slobodne konje npr. na Bilima te iz prve ruke promatrati krdo i njihov način života. Ta opažanja su inspirirala realiziranje modernih „aktivnih štala“ te štala po principu trim staze „Paddock paradise“. One su riješile problem kako na manjoj površini potaknuti konje da se dovoljno kreću. Ovaj moderan način držanja konja je najbliže što možemo učiniti da imitiramo njihovu normalnu dnevnu rutinu, te održimo njihovo mentalno zdravlje i konstantnu fizičku aktivnost. U sklopu takvih sistema konjima je ponuđeno sklonište u koje mogu ući kada im odgovara, jedna od zanimljivosti je ta da većina konja voli stajati na kiši i snijegu, a najčešće koriste sklonište da se umaknu suncu i muhama. Ovakva vrsta smještaja nije rezervirana samo za rekreativne konje, dapače preporučuje se za konje u sportu pošto ih održava aktivnima, spremnima za fizički napor te s dodatnim preprekama na stazi (npr. kavaletama, deblima, šljunčanim, blatnjavim površinama...) poboljšava propriocepciju. Konj koji je u dobroj tjelesnoj formi također je manje sklon ozljedama.

I za kraj upitajmo se, je li sretan i zdrav onaj konj s otmjenom dekom, raščešljanom grivom koji gleda kroz rešetke boksa ili onaj slobodan, s društvom, blatnjav od glave do repa?

Autor: Sara Lolić, dr. vet. med.