Sipljivost

Sipljivost ili recidivirajuća opstrukcijska bolest pluća jedna je od najčešćih bolesti dišnog sustava konja, a često prolazi neopaženo sve dok se ne razvije u teži stadij. Ovu bolest karakterizira opstrukcija (djelomična začepljenost) donjih dišnih puteva koja nastaje kao posljedica alergijske reakcije na alergene iz okoliša. Glavni uzročnik sipljivosti je udisanje prašine, a ona sadržava mnoge vrste plijesni, endotoksine, anorganske čestice i grinje koji će kod osjetljive jedinke uzrokovati upalnu reakciju donjih dišnih puteva. Posljedica toga je stezanje glatkih mišića, te nabiranje sluzi i upalnih stanica, koje ispuštaju enzime koji dodatno nanose štetu plućnom tkivu. Promjene koje nastanu ovakvom reakcijom su, u većini primjera, djelomično povratne ili nepovratne. Bolest napreduje polako s povremenim akutnim epizodama opstrukcije, a tada je potrebna hitna veterinarska intervencija kako bi se konju olakšalo disanje.

Sipljivost se najčešće javlja u konja srednjih godina, dok izuzetno rijetko u mlađih jedinki. Dokazana je genetska sklonost preosjetljivosti na alergene, dok nema potvrda o predispoziciji s obzirom na pasminu konja (ref. M.Reed, M.Bayly, C.Sellon – Equine internal medicine).

Kako prepoznati sipljivost?

- Smanjena atletska sposobnost je često prvi i jedini znak početnog stadija sipljivosti. Javlja se zbog nedostatnog unosa kisika u pluća, što opažamo kao brzo umaranje.

- U počecima bolesti javlja se povremeni kašalj, uglavnom samo na početku jahanja/gibanja. Kako se bolest razvija tako i kašljanje postane učestalije zbog stalne iritacije te nakupljanja sluzi u donjim dišnim putevima.

- Moguća je prisutnost prozirne sluzi ili gnojnog iscjetka, kojeg najčešće opazimo nakon rada s konjem ili nakon što mu je glava duže vremena u spuštenom položaju, iako nije prisutan u svim slučajevima sipljivosti. Možemo primjetiti iskašljan iscjedak na mjestima gdje se konj hrani.

- Povećana je frekvencija disanja u mirovanju (iznad 16 udisaja i izdisaja u minuti), u nekim slučajevima.

- Napor izdisaja je povećan. U težim primjerima možemo primjetiti izdah u dvije faze, prvo vidimo ono što smatramo normalnim izdahom, a odmah za njim dodatno stiskanje trbušnih mišića kako bi se istisnulo što više zraka iz pluća. U kroničnom stadiju bolesti dolazi do hipertrofije (povećanja obujma) trbušnih mišića zbog čega vidimo tkz. „žlijeb sipnje“ kao udubljenje iza luka rebara. Zbog velikog napora pri izdisanju u nekim slučajevima dolazi do izbočenja anusa, što se naziva „analno disanje“.

- Gubitak težine. Zbog otežanog disanja konju je primarni interes udahnuti čim više zraka, stoga u teškim primjerima sipljivosti konj rađe izabere disanje nego hranu.

- Normalna tjelesna temperatura (za razliku od zaraznih bolesti dišnih sustava!).

Ako primjetite neke od navedenih znakova, preporučljivo je odmah pozvati veterinara kako bi utvrdio dijagnozu i kako bi razradili plan liječenja. Bitno je razlikovati sipljivost od zaraznih bolesti pluća, upale ždrijela, teškoća pri gutanju hrane i sličnih bolesti. Zbog varijacija u intenzitetu, koji je ovisan o izloženosti alergenima, dokazivanje ove bolesti može biti pravi izazov.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova, anamneze (povijest bolesti) i rezultata bronhoalveolarnog ispirka (pluća se ispiru sterilnom fiziološkom otopinom, a uzorak se šalje na analizu prisutnih stanica) čiji rezultat potvrđuje aseptičnu upalu donjih dišnih puteva. K tome vrlo je koristan endoskopski, ultrazvučni i u nekim primjerima rentgenološki pregled. Dok su hematologija i biokemija (analiza krvi) korisne u isključivanju mogućnosti zarazne bolesti i tumora.

Terapija sipljivosti može se podijeliti u dva segmenta. Prvi i doživotni segmet je prilagođavanje okoliša, a drugi čine lijekovi.

Promjene u staništu konja:

- Uklanjanje svih izvora prašine i plijesni, pošto su one uzrok nastanka bolesti. Ovo je najbitnija stavka terapije, a ujedno i najteža za ostvariti.

- Boravak na otvorenom 24 sata na dan, sa stajom koja je zatvorena samo sa tri strane, je najoptimalnije rješenje.

- Hrana koja nije prašnjava i plijesniva. Stoga se preporučuje čim duži boravak na paši te hranjenje namočenog sijena (močimo 2-3 sata), sjenaže (oprezno kod konja osjetljivih na metabolni sindrom i laminitis i posebnu pažnju posvetiti kvaliteti sjenaže), peletiranog sijena i sličnih proizvoda koji sadržavaju minimalnu količinu praha.

- Hranjenje sa tla. Kako bi otežali udisanje prašine te olakšali istjecanje sluzi. Također se preporučuje hranjenje iz mreža ili hranilica sa mrežom (veličina rupa najviše 5x5cm) kako konj ne bi nozdrve gurnuo u sijeno.

- Ako koristite stelju, preporučuje se minimalno prašnjava oblovina, piljevina ili isjeckan papir. Slama sadrži mnogo plijesni i prašine, zbog čega se ne bi smjela koristiti u sipljivih konja.

Najučinkovitiji lijekovi koji se koriste za olakšanje simptoma su bronhodilatatori koji pomažu raširiti dišne puteve, kortikosteroidi koji smanjuju upalne procese te mukolitici koji tope sluz i time olakšavaju njeno izlučivanje iz pluća. Neki od tih lijekova daju se uz pomoć inhalatora i na taj način dopiru direktno u pluća, što daje najbrže rezultate.

Kada se susretnemo s činjenicom da je naš konj sipljiv moramo brzo reagirati i pozitivno pristupiti novom životnom stilu, kako bi i dalje mogli uživati s našim ljubimcem do njegove stare dobi. Razumljivo je da nemamo svi takve opcije da se možemo držati svih preporučenih smjernica, ali svatko može sa dobrom voljom i u komunikaciji sa stručnjacima i prijateljima svom konju pružiti maksimalnu pomoć unutar svojih mogućnosti.

Autor: Sara Lolić, dr. vet. med.

Više o autoru