Zubi kopitara

Kada uđete u svijet kopitara, prije ili kasnije saznate da je vrlo bitna redovita korekcija zuba. O čemu je zapravo riječ? Kakve to zube imaju kopitari da ih je potrebno „brusiti"? Kako bi lakše razumjeli problematiku stomatologije kopitara dotaknuti ćemo se anatomije zuba i čeljusti te mehanike žvakanja.

Građa zuba

Zub je građen od četiri glavne vrste tkiva, a to su caklina, cement, dentin i pulpa. Kod zuba čovjeka caklina u potpunosti prekriva površinski dio krune, dok cement prekriva površinski dio korijena. Dentin se nalazi u unutrašnjosti i on izgrađuje najveći dio zuba te oblikuje zubnu šupljinu u kojoj se nalazi pulpa. Takva anatomska struktura prilagođena je prehrani mesojeda i svejeda, a naziva se brahiodontnim tipom zuba i karakterizira ga niska kruna. Dok zub koji je namijenjen mljevenju travnatih vlakana od 10 do 17 sati dnevno izgleda posve drukčije. Iako je zub kopitara građen od istih tkiva kao i zub čovjeka, ona su raspoređena na takav način da izdrže dugotrajno i snažno žvakanje. Stoga okluzijsku površinu (površinu na kojoj se zubi gornje i donje čeljusti dodiruju) kopitara sastavljaju caklina, cement i dentin, a taj štiti pulpu koja se nalazi 2-24 mm pod njegovom površinom. Takav raspored tkiva omogućuje stalnu abraziju površine, a istovremeno dolazi do stalnog izbijanja („rasta") kako bi se održala funkcionalna veličina zuba. Takvo izbijanje je moguće zbog velike rezervne krune koja se nalazi ispod površine desni. Zubi „rastu" tijekom cijelog života, a brzina izbijanja ovisi o samom trošenju i to je obično oko 2 do 3 mm godišnje. Važno je napomenuti da sam zub nije beskonačan te se njegova funkcionalnost obično iskoristi do tridesete godine života, iako je moguće da do toga dođe ranije, a i kasnije. Takav tip zuba nazivamo hipsodontnim ili visokokrunim tipom.

Koliko zuba imaju kopitari?

Kopitari imaju dvanaest sjekutića (inciziva), a mliječni zubi se zamjene do pete godine života. Oni služe za trganje biljaka, te za češkanje i ugrizanje. Jedinke muškog spola mogu imati i četiri očnjaka (kaninusa), iako mogu izrasti i kobili, a još češće magarici. Služe za obranu. Mliječni očnjaci su rijetki i obično ne probijaju kroz desni. Prvi pretkutnjak (premolar) nazivamo vučjim zubom i on je tzv. rudimentalni zub koji je izgubio funkciju te se ne pojavljuje u svih jedinki. Najčešće izrastu na gornjoj čeljusti, a rijeđe na donjoj. Zatim slijede pravi pretkutnjaci kojih je dvanaest, a mliječni se zamjene do četvrte godine života. Zadnji zubi u čeljusti su kutnjaci (molari) koji nemaju mliječne zube, njih je također dvanaest. Prvi počnu izbijati u prvoj godini života, a zadnji između treće i četvrte godine. Premolari i molari služe za usitnjavanje, drobljenje i mljevenje hrane.

Kopitari imaju 24 mliječna zuba, te 36 do 44 stalna zuba.

Žvakanje

Okluzijska površina zuba kopitara nije pod pravim kutom, već pod kutom od 10 do 15 stupnjeva. Donja čeljust uža je od gornje, stoga su zubi donje čeljusti bliže jeziku, dok su zubi gornje čeljusti bliže sluznici obraza. U mirovanju se zubi gornje i donje čeljusti, na okluzijskoj površini, dodiruju samo djelomično i to unutarnja površina gornjih i vanjska površina donjih zuba. Što znači da vanjski dio gornjih zuba dodiruje sluznicu obraza, a unutarnji dio donjih zuba dodiruje jezik. Kružnim pokretima donje vilice zubi dolaze u optimalnu poziciju za mljevenje hrane, a pri tome se troše. Cement i dentin troše se brže od cakline koja je vrlo tvrda i otpornija na abraziju.

Dostupnost voluminoznoj hrani koja se nalazi na tlu 24 sata na dan omogućuje normalno kretanje čeljusti i pravilno trošenje zuba, dok hranjenje velikim količinama peletirane i koncentrirane hrane dovodi do bržeg trošenja zuba i učestalijeg nastanka patoloških promjena. Također hranjenje s visine može uzrokovati nepravilno trošenje zuba.

Zašto je bitna korekcija zuba?

Uzevši u obzir tip zuba, njegovo konstantno izbijanje, anatomsku poziciju u čeljusti te način žvakanja najčešći problem čine špicevi cakline (oštri rubovi) koje konj sam ne može pobrusiti žvakanjem. Ti špicevi nastaju na vanjskoj strani gornje i na unutarnjoj strani donje čeljusti, te svojim konstantnim dodirom sa sluznicom usne šupljine i jezikom stvaraju ubode koji s vremenom postaju velike rane. Također je bitno dodati da svaka malpozicija (abnormalna pozicija) zuba, nastala zbog njegovog oboljenja, anatomske posebnosti zuba ili čeljusti, dovodi do nepravilnog zagriza. Posljedica toga je nepravilno trošenje zuba. To dovodi do nastanka velikih patoloških promjena koje su bolne i onemogućuju normalno žvakanje.

Koliko često treba vršiti korekciju?

Svaka jedinka poseban je primjer i odgovor na to pitanje može vam dati isljučivo veterinar s iskustvom u stomatologiji konja. Općenito se savjetuje korekcija svakih dvanaest mjeseci, iako to nije pravilo. Nekim konjima potrebna je učestalija korekcija zbog velikih patoloških promjena, malpozicije zuba/čeljusti ili nedostatka kontralateralnog zuba. S vremenom takve promjene mogu se dovesti do toga da se vrijeme posjeta svaki puta produži za par mjeseci. Nekim konjima potrebna je korekcija tek nakon par godina.

Odgovornost svakog vlasnika kopitara je ta da se zubalo pregleda najmanje jednom godišnje počevši od samog rođenja i s obzirom na utvrđeno stanje obavlja se korekcija prema dogovoru.

Autor: Sara Lolić, dr. vet. med.

Više o autoru